Oblaci

Oblačni sistemi, vrsta i rod oblaka oduvijek su bili predmet intenzivnih proučavanja zbog njihove povezanosti  s karakterom vremena koje svojim prisustvom donose. Upotrebom radara sredinom 20. stoljeće ostvarena je mogućnost praćenja oborinskih zona i određivanja količine oborine nad područjima dometa radara s kojih do tada tih podataka nije bilo.  Moguće je odrediti kolika je količina kiše pala na nenaseljenim dijelovima kopna i otoka, te kolika količina kiše pada u more a da ju klasični meteorološki instrumenti ne registriraju niti mjere.  Upotrebom satelita početkom 60. godina prošlog stoljeća ostvarena je mogućnost dobivanja slika oblačnih sustava iz svemira i neprekidno praćenje razvoja oblaka nad cijelom Zemljom.

Oblaci nastaju kondenzacijom vodene pare, do kondenzacije dolazi kad se vlažan zrak hladi i postaje zasićen, odnosno kada relativna vlaga dosegne  100%. Do hlađenja zraka dolazi na dva načina dizanjem zraka ili hlađenjem od podloge. U atmosferi su dominantni procesi dizanja zraka i njegovog hlađenja te nastajanje oblaka. Ako je uzdizanje zraka brzo i silovito dolazi do formiranja oblaka vertikalnog razvoja, gomoljastih Cumulusa a ako je atmosfera nestabilna dolazi do razvoja Cumulusa congestusa i grmljavinskih Cumulonimbusa. Ako je uzdizanje zraka razmjerno sporo dolazi do razvoja slojaste naoblake.

Oblaci tople fronte

Oblaci tople fronte nastaju kao posljedica sporog toplog dizanja zraka iznad hladnog zraka. Oblaci su slojeviti raspoređeni u katove, prvo vidimo visoke oblake pa zatim srednje i niske koji su obično praćeni kišom

Oblaci hladne fronte

Oblaci hladne fronte nastaju kao posljedica brzog dizanja toplog zraka ispod kojeg se podvlači hladan zrak.  Oblaci su gomoljasti kumulusni, najčešće su praćeni pojavom grmljavine, pljuska kiše, pojavom mahovitog vjetra a ponekad i tučom i pijavicom.



Zrak strujeći iznad mora nailaskom na kopno ili otok, prepreke strujanju, prelazi preko prepreke i time se diže. Dizanjem dolazi do hlađenja zraka te može doći do pojave oblaka. Oblaci mogu biti gomoljasti ili slojasti te se mogu pojavljivati u linijama iza prepreke, meteorolozi ih nazivaju zavjetrinskim oblacima.

Prilikom nailaska struje zraka na prepreku oblak se može stvoriti i na vrhu prepreke te čini oblačnu kapu. Karakteristična je oblačna kapa kod pojave juga na Jadranu. Te oblačna burina kapa nad Velebitom koju je opisao i naš prirodoslovac Andrija Mohorovičić.

Oblaci vertikalnog razvoja praćeni grmljavinom i pljuskom, osim na hladnoj fronti mogu nastati i kao posljedica zagrijavanja zraka na jednom mjestu i povezani su s jakom uzlaznom strujom. Javljaju se uglavnom u toplom dijelu godine u ranim poslijepodnevnim satima iznad osunčanih obronaka obalnog ili otočkog gorja.

Slojasta naoblaka nastaje sporim dizanjem zraka do razine kondenzacije ili kao posljedica hlađenja od tla ili mora kao magla ili niska slojevita naoblaka.

Klasifikacija oblaka

Pojava oblaka je povezana s karakterom vremena koje će nastupiti na nekom području, stoga je prilikom plovljenja potrebno neprekidno promatrati oblake i njihov razvoj. Prije nego li se upoznamo s osobinama vremena koje pogoduje stvaranju određenih vrsta oblaka moramo se upoznati s njihovim nazivima i osnovnim obilježjima. Po visini na kojoj se javljaju, oblaci su razvrstani u tri osnovne skupine cirus - visoki, altus - srednji i stratus - niski, te cumulonimbus ili oblak vertikalnog razvoja koji se prostire od tla do 15 km visine, a često dosižu i troposferu.

cirrus CI cirrocumulus CC cirrostratus CS	visoki oblaci od 5 do 13 km visine
altocumulus AC altostratus AS nimbostratus NS	srednji sloj od 2 do 5 km visine
stratocumulus SC stratus ST cumulus CU	niski oblaci od tla do 2 km visine
cumulonimbus CB	oblaci vertikalnog razvoja
NOAA visine oblaka	Vodič za klasifikaciju oblaka WMO PDF verzija.

Vrste oblaka

Oblaci su neprekidno u razvoju i mijenjanju te se pojavljuju u beskonačnom broju oblika. Definiran je određeni broj karakterističnih oblika koji se javljaju u svim zemljopisnim širinama. Na temelju opažanja izvršena je klasifikacija oblaka u vrste, podvrste i rodove. Podjela u vrste temelji se na visini pojave oblaka u atmosferi te na temelju njihove građe. Slojeviti oblaci se nazivaju  stratusi, a oblaci u obliku gruda i nakupina kumulusi.

Visina na kojoj se javlja baza oblaka nad morem je niža nego nad kopnom zbog veće količine vlage u zraku.

Vrste oblaka imaju karakteristike po kojima ih razmjerno lako raspoznajemo i prema njima  zaključujemo kakvo se vrijeme očekuje.

Cirrus	Oblak građen od kristala leda. Javlja se u obliku finih tankih niti ili pruga. Često su krajevi niti zaobljeni i podsjećaju oblikom na vrhove skija.
Cirrocumulus	Oblak građen od kristala leda. Javlja se u obliku bijelih nakupina  oblaka koji nemaju vlastite sjene. Uglavnom su pravilno raspoređeni i podsjećaju na stado ovaca ( narodno ime je ovčice ).
Cirrostratus	Oblak građen od kristala leda. Javlja se u obliku tankog prozirnog oblačnog sloja koji prekriva gotovo cijelo nebo. Može  ga se otkriti po pojavi halo oko sunca ili oko mjeseca.
Altocumulus	Oblak građen od kapljica. Javlja se u obliku nakupina gromada bijele ili sivo bijele boje. Na oblačnim elementima se vidi sjena. Često su oblačni elementi poredani u redove koji izviru na jednoj strani horizonta.
Altostratus	Oblak građen od kapljica vode. Javlja se u obliku sivkastog sloja naoblake koja prekriva dio ili cijelo nebo. Proziran je i Sunce se kroz njega vidi ali se na njemu ne pojavljuje halo, u noći s mjesečinom javlja se optička pojava korona oko mjeseca.
Nimbostratus	Oblak građen od kapljica vode i kristala leda. Javlja se kao siv gotovo crn oblačni sloj ne definirane baze iz koje pada kiša ili snijeg. Sloj oblaka je dovoljno debeo da zaklanja Sunce.
Stratocumulus	Oblak građen od kapljica, javlja se u obliku nakupina ili slojeva oblaka koji imaju izražene sjene i tamne dijelove. Sastavljen je od zaobljenih elemenata koji su često poredani u linije i imaju izražene sjene.
Stratus	Građen je od kapljica vode. Sivi oblačni sloj neizražene baze iz koje često pada rosulja, može nastati i od magle koja se podigla s tla ili mora.
Cumulus	Oblak građen od kapljica vode. Rubovi oblaka su izražajni, dio oblaka koji je osvijetljen suncem je izrazito bijele boje.  Podsjeća na karfiol ( cvjetaču ). Baza mu je siva i gotovo horizontalna.
Cumulonimbus	Oblak sastavljen od kapljica vode  i kristala leda. Oblak vertikalnog razvoja koji podsjeća na tornjeve ili planine.  Vrh je najčešće ravan i prelazi u cirusnu kapu, perjanicu ili nakovanj. Praćen je pljuskovima, grmljavinom te udarima vjetra.

Vrste  oblaka mogu se pojaviti u 14 podvrsta koje se definiraju na temelju oblika. Spomenuti ćemo samo neke na koje nautičari trebaju obratiti pažnju za vrijeme plovidbe a mogu biti povezani uz opasne meteorološke pojave.

• castelanus - oblaci u obliku tornjeva i kula koji ukazuju na mogućnost razvoja oluja;
• congestus - veliki tamni kumulusi iz kojih se može razviti i cumulonimbus;
• capillatus - podvrsta koji karakterizira cumulonimbuse s izrazitom perjanicom.

Opažanje oblaka

Opažanja oblaka sadrže sljedeće podatke o oblacima:

• količina naoblake ( u osminama );
• vrsta oblaka;
• visina baze oblačnog sloja;
• smjer premještanja:
• brzina premještanja;

Količina naoblake određuje se u osminama pokrivenosti neba oblacima. Skala  koja povezuje količinu naoblake i uobičajenu terminologiju prognoze vremena prikazana je tabelom.

Važna napomena za jedriličare je da iz podataka o smjeru i brzini premještanja oblaka ne mogu dobiti pouzdani podatak o smjeru i brzini prizemnog vjetra koji je važan za dobro jedrenje.