Nad Jadranom je minimum relativne vlage u ljetnim mjesecima, a maksimum u zimi duž zapadne obale i u jesen duž istočne obale. Amplituda vlage je veća na zapadnoj nego na istočnoj obali, a minimalna je na otvorenom moru i otocima. Za vrijeme puhanja bure na područjima koja su joj izložena sadržaj vlage je vrlo nizak. Na otvorenom moru i otocima vlaga je stalna i iznosi od 73 do 77%.

Godišnja insolaciju u satima, graf prikazuje mjesečne vrijednosti izmjerene 2014. godine.
Trenutačne vrijednosti su na linku DHMZ-a.

trajanje sijanja sunca i broj vedrih dana

Pojedina područja na Jadranu uveliko se razlikuju po količini oborina. Srednja godišnja količina oborine kreće se od 412 mm na otvorenom moru - Palagruža  do 4626 mm u planinskoj priobalnoj zoni - Krivošije- Crkvice u Crnoj Gori. Količina oborine povećava se od otvorenog mora prema kopnu. Više je oborine na istočnoj nego na zapadnoj obali Jadrana. Glavni maksimum oborine je u jesen i zimu, a sporedni u proljeće ili rano ljeto. Minimum oborina je ljeti. Maksimum oborine u jesen i zimi povezan je s pojačanom ciklonskom aktivnosti u tom dijelu godine i čestim prolazom ciklona duž Jadrana.

Oborina -  godišnja količina, ljeto i zima

Područje Kvarnera i Kvarnerića obilnije je oborinama (1036 do 1593 mm) od sjeverne i srednje Dalmacije (557 do 877 mm). Dubrovačko, Boka Kotorsko i Crnogorsko primorje je bogato oborinom 1100 do 1588 mm a u blizini Boke u Crkvicama je područje s maksimumom oborine u Europi 4626 mm. Za plovidbu, odmor i rekreaciju na Jadranu broj dana s oborinom jedan je od ključnih podataka.  Prikaz broja dana s oborinom i količinom oborine ne daje  informaciju o intenzitetu i trajanju oborine, zimi je kiša dugotrajna, dok su ljeti najčešći kratkotrajni ali intenzivni pljuskovi. Snijeg na Jadranu rijetko pada. Na sjevernom Jadranu snijeg je češći nego na južnom a na otocima je vrlo rijetka pojava. U prosijeku u Trstu se pojavi snijeg u 7 dana u godini, u Puli 5 dana a u Splitu i Dubrovniku 1 do 2 dana.

Na Jadranu su velike razlike između tlaka zraka zimi i ljeti. U zimskom razdoblju nad Europom, sjeveroistočno od Jadrana proteže se zona visokog tlaka, osobito nad Alpama i sjevernom dijelu Balkanskog poluotoka. Nad Jadranom je smješteno polje niskog tlaka sa središtem kod otoka Palagruže, a povišeni tlak azorske anticiklone proteže se nad sjevernom Afrikom.
U ljetnom razdoblju Jadran je pod dominantnim utjecajem azorske anticiklone, koja se premješta nad sjeverni Atlantik. Kako je u ljetnom razdoblju temperatura tla (kopna) viša od temperature mora tako je nad kopnom tlak niži nego nad razmjerno hladnim morem. U srpnju i kolovozu nad Jadranom se često proteže bezgradijentno polje pa vladaju tišine i po nekoliko dana. To pogoduje razvoju ljetnih lokalnih oluja - nevera, koje se stvaraju najprije na sjevernom a zatim šire na jugoistok zahvaćajući najprije obale Istre, a zatim i druge dijelove priobalja. Krajem rujna i početkom listopada nad Jadranom počinju prelaziti ciklonalni poremećaji i nastaje postupna promjena od ljetnih na zimske prilike.